Sojenica na Novom Beogradu?

U aprilu 1977. godine započeli su pripremni radovi za izgradnju Sportskog centra „11. april“ na Novom Beogradu, a malo ko je mogao da pretpostavi da će ovaj objekat i decenijama kasnije ostati jedno od najposećenijih sportskih mesta u prestonici.

Originalni plan predviđao je šest plivačkih bazena, sportske terene i dvorane, sa završetkom radova do 11. aprila 1979. godine, u znak obeležavanja tridesete godišnjice početka izgradnje Novog Beograda. Upravo zbog tog jubileja objekat je i dobio ime „11. april“. Ipak, prvobitno predviđeni datum otvaranja nije ispoštovan – završetak radova odložen je za oko sedam meseci, pa je centar svečano otvoren 20. decembra 1979. godine. Lokacija je odabrana na prostoru gde je deceniju ranije postojalo fudbalsko igralište kluba „Radnički“.

Posebnost centra ogleda se u inovativnom građevinskom rešenju: da voda iz bazena ne bi prodrla u okolno zemljište, bazeni su podignuti na šumu betonskih stubova, čime je rešeno pitanje lesnog tla koje bi se u slučaju vlage pretvaralo u blatnjavu površinu. Ovaj revolucionarni pristup osmislilo je preduzeće „Krivaja“, a arhitekta Igor Palavičini nadgledao je projekat.

Sportski centar je bio deo ambicioznog plana Trećeg rejonskog centra, zamišljenog da zadovolji potrebe tadašnjih 45.000 stanovnika Novog Beograda. U planu su bili i hotel „B“ kategorije sa 200 kreveta, robne kuće, garaže, bioskop, izložbena galerija i sala za javne skupove, ali ti segmenti nikada nisu realizovani.

Arhitektura centra odlikuje se smelim i maštovitim rešenjima. Objekat podseća na drevnu sojenicu sa stubovima i piramidastim krovom, dok je u konstrukciji dominiralo staklo i drvo, za razliku od betona koji je tada bio standard. Krov je izrađen od višeslojno lepljenih greda, a dijagonalna krovna konstrukcija raspona 100 metara bila je prvi takav poduhvat u Evropi. Dvorana je u velikoj meri građena od drveta, koje je prethodno zaštićeno posebnim premazima od požara i propadanja. Kosi krov oslanja se na osam stubova od lepljenog drveta, svaki težak 22 tone, a transport stubova iz Zavidovića u Bosni zahtevao je zatvaranje dela autoputa Beograd – Zagreb.

Investicija Skupštine opštine Novi Beograd iznosila je 140 miliona dinara, što je značajno više od inicijalno planiranih 100 miliona. Duga zima, manjak građevinskog materijala i dodatni zahtevi investitora doveli su do kašnjenja, ali završetak radova predstavljao je veliki uspeh i pravi građevinski podvig „Krivaje“ i njenih stručnjaka.

Glavni inženjer Dragoljub Vapa je prilikom otvaranja istakao: radnici „Krivaje“, zajedno sa kooperantima „Novi kolektiv“ i „Ratko Mitrović“, u nepuna četiri meseca iskopali su 80.000 kubika zemlje, u temelje dvorane ugrađeno je 220 kubika cementa, 700 kubika betona i 80 tona gvozdene armature – ogroman i najzahtevniji deo posla koji je ostao skriven pod površinom zemlje.

Sportski centar „11. april“ od samog početka pokazao je da je mesto gde se susreću inovacija, funkcionalnost i estetski izraz, ostajući decenijama simbol sportskog života Novog Beograda.