Skrovita oaza između gradskih obala: Dobrodošli na Adu Međicu

Taman kad pomislite da ste istražili svaki kutak Beograda, u neposrednoj blizini užurbanih naselja, otkrije se pravo malo čudo – ostrvo koje kao da je stalo u vremenu. Ada Međica, smeštena tik između novobeogradskog Bloka 44 i popularne Ade Ciganlije, predstavlja jedno od onih mesta koja nas podsete da su mir i priroda često bliže nego što mislimo.

Ovo usko i dugačko rečno ostrvo duž Save, danas je poznato po autentičnom načinu života, udaljenom od buke i tempa savremenog grada. Uprkos tome što se nalazi na domak dve veoma prometne urbane zone, Međica zadržava svoju divlju dušu i šarm prošlih vremena.

Naziv ostrva ima zanimljivu istoriju. Prema predanju, jedno od njegovih prvih imena bilo je Ada Zanoga, koje je poteklo iz legende o srpskom ustaniku koji je bežeći od Turaka uspeo da se spase „za nogu” prelaskom preko ostrva. Tokom godina smenjivali su se nazivi poput Kozje ostrvo i Mala ada, dok tek 1963. godine, zvaničnim upisom u katastar opštine Novi Beograd, ostrvo dobija ime koje danas nosi – Ada Međica.

Za to ime zaslužna je i njegova istorijska pozicija – Međica, jer se nekada nalazilo tačno na granici između Austrougarske i Osmanskog carstva.

Danas ovo mesto krasi oko stotinu tradicionalnih sojenica i više od dve stotine splavova koji koriste solarnu energiju kao glavni izvor struje. Nova gradnja nije dozvoljena, čime se čuva jedinstveni izgled i duh ostrva, ali su novi prijatelji i dobro društvo uvek dobrodošli.

Jedna od najprepoznatljivijih figura Međice je Adem Rizvanović, meštanin koji ovde živi više od pola veka. Njegova ljubav prema kuvanju, spremanju pekmeza, kiseljenju povrća i pripremi domaćih đakonija, poznata je svim posetiocima. Adem živi u prvoj izgrađenoj sojenici i rado deli svoje priče i gostoprimstvo.

Ostrvo ima i svoju pešačku stazu od betona, kojom se može obići čitava dužina od jednog kilometra. Šetnja ovom stazom vodi kroz bujnu prirodu i pažljivo negovane bašte oko sojenica, sve do vrha ostrva gde se nalazi uređena plaža, savršena za letnje osveženje.

Međica je decenijama privlačila boeme i umetnike. Neki od poznatih koji su je posećivali su Gaga Nikolić, Momo Kapor, Pavle Vuisić, ali i mnogi drugi slikari, glumci i zaljubljenici u tišinu i reku. Ostrvo je i dom Međunarodnog plivačkog maratona, kao i jedno od retkih mesta u Beogradu koje se može pohvaliti dovodom pijaće vode, što je veliki infrastrukturni korak za ovakvu sredinu.

Trenutno je na ostrvu postavljena i jedna foto-izložba iz 90-ih godina, sa radovima fotografa Pavla Marjanovića. Njegove slike prikazuju razne posetioce iz tog turbulentnog perioda – od sportista i umetnika, do običnih ljudi i boema. U vreme kriza i ratova, Ada Međica je ostala ostrvo spokoja, kontrast svemu što se dešavalo na kopnu.

Do ostrva se najlakše stiže čamcem iz Bloka 44, a dolazak ovde je pravi mali beg iz grada – idealan za vikend, ali i za sve koji traže predah i povratak prirodi.