Skriveni tok Galovice: Životna arterija sremske ravnice

Malo ko zna da ispod urbanog sloja Novog Beograda i njegovih betonskih blokova postoji jedan vodeni tok od ogromnog značaja – kanal Galovica. Iako prolazi tik uz velika naselja, ostao je gotovo nevidljiv za širu javnost, zaklonjen šibljem i obraslim rastinjem, dostupan tek ponekom radoznalom ribolovcu ili zaljubljeniku u prirodu.

Galovica nije tek običan kanal – on je ključna komponenta razrađenog sistema za regulaciju voda u jugoistočnom Sremu. Njegova osnovna funkcija je da prikupi višak vode sa plodnih sremskih polja i time spreči poplave, ali i omogući navodnjavanje kada je to potrebno. Upravo zbog te uloge, za njegovo održavanje postoji posebno regionalno preduzeće koje nosi naziv po samom kanalu – Vodoprivredno privredno društvo „Galovica“.

Ova mreža vodotokova, čiji je Galovica glavni stub, prostire se kroz opštine Zemun, Novi Beograd, Surčin, Stara Pazova, Inđija, Pećinci, ali i šire – sve do Rume i Iriga. Njeno formiranje traje još od početka 20. veka. Prvi ozbiljan pokušaj da se kontroliše voda u ovom području potiče iz 1902. godine, kada je u tadašnjoj Austrougarskoj osnovana „Zadruga za isušenje jugoistočnog Srema“. U to vreme, Novi Beograd, kakvog danas poznajemo, bio je ogromna močvara – tipična ravničarska slika.

Tokom decenija, zahvaljujući velikom radu i uloženom trudu, izgrađena je razgranata mreža kanala. Konačno, 1952. godine, zaokružen je kompletan sistem melioracije koji je transformisao podneblje i stvorio uslove za bezbedan i plodan život u ovom delu Vojvodine.

Danas je kanal Galovica dug više od 50 kilometara, prosečne širine od desetak metara. Nekada se ulivao direktno u Savu u zoni današnjih prvih novobeogradskih blokova, ali je kasnije njegov tok preusmeren — sada se uliva u Savu između Bloka 45 i Ostružničkog mosta.

I pored toga što protiče kroz gusto naseljeni deo grada, delovi Galovice ostali su očuvani u gotovo divljem obliku. Okruženi su niskim rastinjem, granjem i neuređenim putevima, što ovom prostoru daje poseban, prirodni karakter. U vodi i danas žive brojne vrste riba – među najčešćima su štuka, keder, bela riba i babuška – što ovaj kanal čini posebno privlačnim za lokalne ribolovce.

Kanal Galovica, iako često neprimećen, predstavlja pravo svedočanstvo ljudskog napora da se oblikuje priroda i stvori uslov za razvoj jednog kraja. Njegova priča je tiha, ali moćna – baš kao i voda koju sprovodi kroz plodnu zemlju Srema.