Arhitektonski fenomen Novog Beograda: Gigantska „Zmijica“ duga skoro kilometar

U srcu Bloka 21 na Novom Beogradu smeštena je impozantna stambena zgrada, poznata među stanovnicima pod nadimcima poput „Zmijica“, „Lamela“, „Cik-cak“ ili „Meandar“. Reč je o najdužoj stambenoj građevini u Beogradu – objektu čija dužina dostiže gotovo 1.000 metara i koji se s razlogom svrstava među najveće arhitektonske poduhvate industrijske moderne u Srbiji.

Zvanično ime ovog monumentalnog kompleksa glasi Stambeni blok B-7, a njegov specifičan izgled – formiran od devet međusobno povezanih lamela koje tvore dvostruko latinično slovo „S“ – jasno je prepoznatljiv iz vazduha. Ovaj zakrivljeni oblik bio je inspiracija za brojne nadimke koje je zgrada vremenom dobila, a asocijacija na popularnu igricu „Zmijica“ ostala je najprepoznatljivija među Beograđanima.

Zgrada je građena između 1960. i 1966. godine, kao završni segment planirane urbanističke celine Bloka 21. Njeni autori bili su članovi arhitektonske grupe „Beogradskih pet“, predvođeni Mihailom Čankom. Prvobitna namena bila je obezbeđivanje stanova za vojna lica, a kasnije su se u nju useljavali i njihovi potomci, pa i novi vlasnici.

Ova urbana džinovska struktura sadrži čak 62 ulaza, 798 stanova, više od 3.500 stanara, 5.152 prozora i 6.380 vrata. Zgrada se prostire duž četiri gradske ulice: Bulevar Mihajla Pupina, Bulevar Zorana Đinđića, Milentija Popovića i Antifašističke borbe. Zbog svoje veličine, orijentacija u ovom kompleksu zna biti pravi izazov, posebno za one koji se tu nađu prvi put.

Arhitekta Mihailo Čanak svojevremeno je istakao da je najveći izazov prilikom projektovanja bio rad u okvirima izrazito skromnih zahteva tadašnjih investitora, što je zahtevalo maksimalnu kreativnost u stvaranju funkcionalnog i dugotrajnog rešenja.

Uprkos svojoj gabaritnosti, zgrada nudi pravu malu zajednicu. U njenim unutrašnjim dvorištima kriju se dečja igrališta, uređeni zeleni prostori, brojni lokali, ali i značajne obrazovne ustanove – kao što su Osnovna škola „Jovan Dučić“ i Deseta beogradska gimnazija. Nekadašnja imena škole – „Josip Broz Tito“ – svedoče o vremenu kada je otvorena, a ovaj svečani čin obavila je Jovanka Broz lično.

U neposrednoj blizini kompleksa nalaze se i prepoznatljivi beogradski reperi poput hotela „Hajat“, Centra „Sava“ i „Šest kaplara“, što dodatno ističe centralnu i stratešku poziciju ove zgrade.

Danas, ova zgrada nije samo arhitektonska zanimljivost, već i simbol jednog vremena, projektantskog duha i ideje o kolektivnom stanovanju na velikoj skali, koja i dalje funkcioniše – kao grad u malom.