Odrastanje mališana u bloku

Blok 45, jedno od najprepoznatljivijih naselja na Novom Beogradu, oduvek je bio simbol detinjstva koje je prolazilo u igri na otvorenom, ispunjeno maštovitim načinima zabave. Među brojnim igralištima i improvizovanim poligonima, jedno je posebno ostalo u sećanjima mnogih – penjalica napravljena od cigala i drvenih greda. Iako je zamišljena kao pergola sa puzavicama, postala je pravi izazov za decu tog doba, testirajući njihovu hrabrost i snalažljivost.

Igralište koje je okupljalo samo najhrabrije

Penjalica je bila pravi raj za sve koji su voleli izazove. Deca su se penjala po ciglanim stubovima, balansirala na drvenim gredama i igrala igre kao što su „šugice“, hodanje od daske do daske, preskakanje, i penjanje. Svi oni koji nisu znali o čemu se radi mogli su samo da posmatraju, ali deca Bloka 45 nisu im zavidela – za njih je to bila stalna avantura.

Nema zaštitnih mreža, nema sigurnosnih barijera – samo snaga volje i želja za zabavom. Penjalica je često služila kao improvizovani gol za igru, ali i za mnoge druge zabavne aktivnosti, kao što su „makazice“ i „Amerikanac“. Deca su na njoj razvijala fizičke veštine, prilikom trčanja i skakanja, dok su se u isto vreme takmičila u raznim igrama.

Biti hrabar – pravilo bez izuzetaka

Penjalica je bila teritorija samo za one koji su imali hrabrosti da se popnu i skoknu sa nje. Najspremniji su se takmičili u trčanju po njoj, dok su oni manje hrabri prelazili je „četvoronoške“. Bez obzira na nivo veštine, bilo je jasno – ona je bila pravi izazov.

Više od običnog igrališta

Iako arhitekta koji je dizajnirao Blok 45 sigurno nije predvideo da će se pergola koristiti kao poligon za decu, ovakvi kreativni načini korišćenja infrastrukture su uvek bili specifičnost ovog naselja. Igre na penjalici nisu bile samo zabava, već i način na koji su deca učila o fizičkoj spretnosti, prevazilaženju strahova i osvajanje prostora.

Za generacije koje su odrasle u Bloku 45, penjalica je bila deo svakodnevnog života – izazov za mlade, prilika za dokazivanje. Iako danas više nije tu, sećanja na te avanture nastavljaju da žive kroz priče onih koji su imali privilegiju da odrastaju u tom periodu, kada su igrališta i pergole bile pravi tereni za neograničene mogućnosti.